Kako je sve postalo?

Citat gospodina Mirsada Rastodera iz Podgorice

"Dragi bratstveniče,
Prema legendama, odnosno predanjima koje sam slušao od starih, naši preci su u 17. ili 18. vijeku krenuli iz Kuca (brdoviti dio u okolini Podgorice).
Jedan dio familije je došao u selo Dupilo, u Crmnici prema Baru, a drugi dio otišao preko planina u Plav, od kojih su i danas Medunjani.
Porodice iz sela Dupila su zbog krvne osvete otišle prema sjeveru i tu se nastanile, a u Crmnici je ostala jedna porodica Petrović, kako su se tada prezivali i od njih nikako nije nastajalo više od dvije kuće Petrovića. Njihovi potomci pričaju da je Vladika rekao tim Petrovićima, pošto su se osvetili i objesili nekog čovjeka na hrast, da više ne mogu biti Petrovići, nego su Hrastoderi. Dakle, to je prva legenda kako je nastalo prezime, koje se u hodžanskim knjigama zaista pisalo u ovom obliku, HRASTODER.
Po drugoj priči, koja nije suprotna ovoj, ti naši preci kad su došli u dolinu Radmanaca, primili Islam, nijesu imali dovoljno hrane, pa su gulili koru hrastova, kako bi povećali količinu hljebnog brašna. Nije isključeno da je i po samoj toj hrastovoj dolini došlo prezime Hrastoder.
Treća priča, bolje reći legenda, kaže da su i prije dolaska Turaka tamo živjeli neki RASODIJERI, pitanje da li su bili bogumili ili neki drugi, možda i pagani, ali su kasnije primili Islam, vođeni u džamijskim knjigama kao Hrastoderi.
Prezime bez H (Rastoder) nastalo je u periodu Kraljevine Crne Gore i potom, dakle kada su matične knjige umjesto u džamiji počele da se vode u mjesnim zajednicama, a matičari su bili Crnogorci, koji i dan danas “gutaju” slovo H, pa izgovaraju npr. ljeb....

Ova predanja ja uglavnom pričam kao legende, jer nema istorijskih podataka, pa ih tako treba i uzimati.
Zanimljivo je, recimo kako su od Rastodera iz Radmanaca nastali naši rođaci na Savinom Boru i Ponoru. Možda je i interesantnije kako su od Rastodera nastali Kršići i Nurkovići kod Rožaja, sa kojima se i dan danas ne ženimo iz poštovanja rođačkih linija, što po priči moga oca, rahmetli Sadrije, u potpunosti važi i u odnosu sa Medunjanima.

Ali, o tom dragi bratstveniče, pričaću ti nekom drugom prilikom jer sada žurim da se spremam za posjetu Ševeningenu. Srdačno te pozdravlja paša bihorski Mirsad Rastoder, sin Sadrijin, unuk Sutov, Kujov, Ramov, Kamberov, Azizov, Ibišov i Arslanov.......
Uzgred da ti kažem Emil Ličina je sin Hafizov i moje sestre Refike, a dalju komunikaciju možeš nastaviti i sa mojim sinom Mirzom."

Nadamo se da Vam je legenda o postanku familije Rastoder bila interesantna i uzbudljiva. Sve najljepše žele Vam Rastoderi širom svjeta!