Poznati i uspešni članovi familije Rastoder

Rifat Rastoder - potpredsednik crnogorskog parlamenta

Rođen 11. jula 1950. godine u Radmancima (Bihor) kod Berana. Novinar. Istaknuti sportista - jedan od prvih crnogorskih majstora karatea, takmičar, trener i
sudija u ovom sportu. Profesionalno je trebalo da se bavi inžinjerskim poslovima, no sport, pozorište, novinarstvo i politika nametnuli su se kao profesionalna sudbina. Jedan od utemeljivača alternativnog pozorišta u Crnoj Gori (studentska ekspreimentalna scena pri AKUD "Mirko Srzentić" i pozorište DODEST - Podgorica).
Dobitnik više raznih priznanja. Profesionalno u novinarstvu od 1980. godine. Jedan od najangažovanijih novinara, komentatora i urednika programskih blokova i
rubrika RTV CG, a od 1986. godine dnevnog lista "Pobjeda". Od 1990. godine i jedan od utemeljivača i saradnika više nezavisnih glasila. Koautor je jedne od najzapaženijih feljtonskih storija i knjige o sudbinama i stradanjima ljudi u svojevremenom sukobu KPJ i INFORMBIRO-a. Autor više publicističkih studija.
U politici - jedan od utemeljivača antiratnog, reformskog pokreta u Crnoj Gori. Potpredsjednik je SDP CG, koja je iznikla iz ovog pokreta.
Od 1998. obavlja dužnost potpredsjednika Skupštine Republike Crne Gore.
Oženjen. Otac dvoje djece. Živi u porodicnoj kući u Podgorici.

e-mail: potpresjednik@skupstina.mn.yu
Web: www.skupstina.mn.yu

Prof. Dr Šerbo Rastoder - Autor, glavni i odgovorni urednik

Rođen je 13.08.1956. godine u Radmancima, opština Berane, Crna Gora. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Baru. Diplomirao je, magistrirao i doktorirao na
Filosofskom fakultetu u Beogradu - odsjek za istoriju. Profesor je na Filosofskom falkultetu u Nikšiću (odsjek za istoriju i geografiju), Pravnom fakultetu u
Podgorici (pravno- političke studije i poslediplomske studije – Centar za evropske i jugoistočnoevropske studije) i Filosofskom fakultetu u Tuzli (poslediplomske studije - odsjek za istoriju).
Osnovni predmet naučnog interesovanja je istorija Crne Gore i Jugoslavije XIX i XX vijeka i teorijsko-metodološki problemi istorijske nauke. Autor i koautor više naučnih monografija , preko 100 naučnih priloga, članaka i rasprava i preko 100 prikaza, priloga, bilješki i osvrta, kao i više od 150 enciklopedijskih jedinica za "Enciklopediju Crne Gore" i "Crnogorsku enciklopediju".
Redovni je član Dukljanske akademije nauka i umjetnosti do 2004. , član je Odbora za istorijske nauke Crnogorske akademije nauka i umjetnosti, član Upravnog odbora Matice crnogorske, član Upravnog odbora Instituta za otvoreno društvo Crna Gora 1999- 2002, član Upravnog odbora Istorijskog instituta Crne Gore od 2001.godine , član Upravnog odbora Centra za ljudska prava pri Univerzitetu Crne Gore, član Redakcije Enciklopedije Crne Gore (urednik tematske oblasti), zamjenik glavnog urednika Crnogorske enciklopedije , član Predsjedništva Društva istoričara Crne Gore, potpredsjednik Savjeta Filosofskog fakulteta 2000-2002 , član redakcija "Jugoslovenskog istorijskog časopisa", član redakcije časopisa "Matica" , član redakcije "Istorijskih zapisa 1994-1998" i od 2002.godine član je Savjeta kurikularne komisije za reformu školstva i koordinator za oblast društvenih nauka (istorija , geografija, građansko obrazovanje), član Pedagoškog savjeta Crne Gore od 2003 .godine . Član je Savjeta RTCG od 2003 .godine, Potpredsjednik je Nacionalnog komiteta za dijasporu , član Nacionalnog savjeta "Lynk Diversity" i član Savjeta "Grupe za promjene ". Učestvovao je na izradi više projekata međunarodnog karaktera , okruglih stolova i tribina iz oblasti istorije, ljudskih prava , interetničkih odnosa , medija i kulture. Član je ekspertskog tima UN u timu od 100 naučnika iz čitavog svijeta na projektu "Dissolution of Yugoslavia ", sekcija "Indepedendence & the Fate of Minorities". Urednik i recenzent više od trideset monografskih izdanja iz oblasti društvenih nauka. Bio prvi Predsjednik Foruma Bošnjaka /Muslimana Crne Gore 2002- 2004. Urednik"Almanaha" od 1999.godine.

e-mail: serbor@cg.yu
Web: www.almanah.cg.yu

Samir Rastoder - glavni i odgovorni urednik dnevnog lista "Republika"

Rođen u Beranama 1965. godine a u Podgoricu se preselio 1977. godine.
Oženjen i ima dvoje djece, sina i ćerku. Trenutno radi u dnevnom listu "Republika" kao glavni i odgovorni urednik. Prije toga je radio na televiziji IN prvoj balkanskoj digitalnoj televiziji kao urednik informativnog programa. Osim toga bio je direktor i urednik lista Blic Montenegro, odgovorni urednik u televiziji Montena, novinar urednik u radiju Antena M, novinar u Monitoru, novinar radija Crne Gore, dopisnik Blica, B92, Studija B, radija i televizije Pančevo i još nekoliko angažmana kojih se više i ne sjeća. Sarađivao je sa svim medijima na prostorima one stare Jugoslavije.
Prvi je i jedini novinar učesnik Venecijanskog bijenala a na poziv danskog selektora gdje je predvodio grupu alternativnih umjetnika sa ovih prostora. Na Venecijanskom bijenalu je jedini sa ovih prostora koji je imao čast da svoje novinarske golgote u ratnim uslovima ispriča u takozvanom "Italijanskom paviljonu". kao student bavio se glumom i osvojio nekoliko nagrada za glavne i sporedne muške uloge u predstavama koje su obišle SFRJ na festivalima amaterskih i alternativnih predstava. Radio je i u Crnogorskom narodnom pozorištu. Bavio se sportom, trenirao karate , fudbal i stoni tenis.

e-mail: samirrastoder@yahoo.com
Web: www.republika.cg.yu

Osman Rastoder - Sandžacko-bihorski gazija

Osman ef. Rastoder je rođen 1882. god u Radmancima opština Petnica a od oca Avdulaha (Muratovog) i majke Umke rođene Kurpejović iz Rožaja. Šest razreda Turske Medrese je završio u Ðakovici, tri razreda u Novom Pazaru i još tri u Carigradu. Radio je u osnovnim i narodnim, kako su drugačije bile nazivane osnovne škole i bio vjero učitelj u Petnici i Savinom Boru od 1926. godine i Imam matičar u Petnici od 1929. godine. Obavljao je i dužnost Mutevelije-predsjednika Džematskog Medžlisa, dok je dekretom uleme Medžlisa iz Skoplja postavljen bio za Imama matičara u Petnici i ako je tu dužnost i ranije obavljao, zamjenjujući Hajdarpašic Fehima.
Osmanov otac Avdulah (Muratov) je bio Hodža i osim Osmana je imao još dva sina. Od svoje rane mladosti Osman je pokazivao veliku ljubav i privrženost knjizi i bio je odličan učenik. Bio je jedan od prvih učevnijih ljudi i vrlo utjecajan u Bihorskom kraju a posebno u Gornjem Bihoru. Bio je dobar poznavaoc Turskog, Arapskog kao i Albanskog jezika. U Radmancima u blizini kuće Hakije Mehovog je živio u svojoj kući. Sklapa brak sa sestrom čuvenog komite Saita Hadrovića, Pašom Hadrović iz obližnjeg sela Vrbice. 1915. godine ostavljajući svoje imanje ne prodato sa svoja dva brata i ocem Avdulahom odlazi za Tursku a Crnogorske vlasti mu 1919. godine na njihovu zemlju naseljavaju braću Bogavac, Mila, Sekula i Stojana dok se njihov četvrti brat naseljava na dobijenu zemlju na Boru. Dio te zemlje Sekulova žena Zorka je prodala Rastoder Hilmu i Hivzu. Hilmov i Osmanov djed su bili braća.
Međutim Bihorski Gazija naviknut na svoju rodnu grudu i svoj Sandžak od čijih je minerala i zemlje njegovo tijelo, ne nalazi smiraj svojoj duši u Turskoj i jedva da četiri godine uspijeva izdržati želju i čežnju za svojim rodnim Radmancima, svome Sandžaku te se vraća ostavljajući oca svoga i brata oba. Ostavši bez svoje imovine koju mu četnicke vlasti oteše i drugima svojim poslušnicima dadoše po povratku u svoj Sandžak gdje živi sa svojom drugom ženom Hajrijom Šaćirović nastanjuje se u Novome Pazaru. Međutim i boravak u Novom Pazaru mu nije uspio smiriti dušu a čežnja za rodnim Radmancima ga je obuzimala i neizmjerno ga vukla. Tako da se nakon izvjesnog vremena odlučuje da sa svoje obje žene krene svome Vatanu, svome rodnom kraju svojim voljenim Radmancima i počinje da radi u Mektebu u Savinim Boru.
Od 1926. godine obavlja dužnost Imama u Petničkoj Džamiji a istovremeno i radi kao učitelj vjeronauke u Petničkoj Osnovnoj školi. Sa prvom svojom ženom Pašom rodenom Hadrović Allah Džel. ga obradovao sa tri sina: Avdulaha, Sulja i Huseina kao i sa dvije kćerke Nurku i Feridu. Sa prvim sinom je obnovio ime svoga oca Avdulaha, što je bilo tada veoma učestala pojava.Dok je sa svojom drugom ženom imao dvoje djece; sina Ismaila kojeg su zvali Smajo i kćerku Mejremu koja je bila starija od Ismaila.
Kako je drugi svjetski rat dobio na svome intenzitetu, a četnicka najezda i zločini poprimali nesagledive razmjere u Donjem Bihoru, Bosni i ostatku Sandžaka, Osman Rastoder iz brige za opstanak svoga naroda na tim Bihorskim prostorima organizuje Vojnu formaciju poznatu pod nazivom "Muslimanska Milicija" i tako brani svoj Bošnjački narod od četničkih koljača kao i onih koji su iz Srbije došli koji su u Donjem Bihoru napravili neviđene pokolje Bošnjačkog naroda i popalili i opljačkali sve što se popaliti i opljačkati moglo.
Septembra mjeseca 1941. godine na prostoru tri sela Petnice, Trpezi i Vrbice Osman Rastoder poznat kao Hodža Osman organizuje jedan Odred Muslimanske Milicije koji je djelovao na tim prostorima. Septembra 1943. godine kada je na ovim prostorima formiran Muslimansko-Partizanski Odred i kada je razoružan tamošnji italijanski Garnizon i ova se "Muslimanska Milicija" rasformirala. Po rasformiranju Muslimanske Milicije Osman Rastoder i Ðule Agović jedan od komandira tog Odreda prelaze da žive u Rožaje gdje nastavljaju borbu a po pisanju Mustafe Memića u Rožaje su samo povremeno išli a sve do kraja 1944. godine su bili u Gornjem Bihoru.
Šta kazati o tom Bihorsko-Sandžačkom Gaziji, šta kazati o našem uzoru kako se brani, svoj narod i svoje dostojanstvo, šta kazati i šta poručiti onim, koji iza njega ostadosmo da živimo, dali smo dosledni i spomena imena njegovog? Šta bi nam On Rah. Osman Rastoder kada bi se živ vratio među nama danas rekao, i dali bi od stida pred Bogom, mogao se pojaviti međ svoje plemenike, međ svoje Bihorce bez obzira kako oni prezime nosili, dali Rastoder, Agović, H-Adrović, Osmanović i t.d.? Dali bi se On, Osman Hodža i za nas ovakvi kakvi smo, borio i zadovoljstvo činio?
Odgovor je jasan, bi, bi za ljubav Allahovu Džel. jer znao bi Osman Rastoder-Hodža da za njim bi cjeli Bihor krenuo, cjeli Sandžak, svaki Bošnjo bi za Osmanom krenuo u boj protiv neprijatelja i din dušmana, jer Osman nije razmišljao da svoj narod proda za neku funkciju, za neku mizernu mjesečnu platu i nije Osman Hodža htio naljutiti Svoga Gospodara. Da iz redova naroda našeg podari nam za vođu Osmana Rastodera ne bitno iz kojeg je plemena i sa kojim je prezimenom,.. a ima naš narod još Osmana, još Ðula, još Sulejmana, još Ćamila, Hasana i Huseina, Ćazima i Aćifa ima i oni se sada pokrenuti moraju i u službi naroda svoga dati, jer dosta su za druge radili a svoj narod i same sebe zaboravljali.
I na kraju kratak opis ovog velikana Bošnjačkog otpora u periodu drugog svjetskog rata, u periodu kada su nastali Šehovići i mnogi drugi pokolji nad našim narodom od koljača četničkih hordi Limske doline i šire. Naime:Osman je bio odvažan branitelj Bošnjačkog stanovništva. Početkom drugog svjetskog rata iskazuje velike sposobnosti u organizovanju i odbrani svoga kraja. Bio je izuzetno mudar i univerzalno sposoban čovjek. Bio je srednjeg rasta, crnopurastog lica i imao je brkove. Na glavi je nosio fes opasan ahmedijom. Imao je krupne oči, guste obrve, pogled blag, a govor nafakali i jasan. U Njegovom se tijelu krila blaga ljudska narav. Bio je odvažan i neustrašiv, čovjek koji je shvatio da je vrijeme surovo, da mu život nije samo dat, već i zadat. Bio je strog ali i pravedan. Poštovao je druge narode onoliko koliko je od njih poštovanja imao, ni manje a ni više. U historiju je ušao primoran sudbinom života zahvaljujući neslobodi sebe samog i naroda svoga i opasnošću da bude ponižen i uništen zajedno sa narodom svojim. Dao je pečat vremenu u kojem je živio, a vrijeme je bilo surovo i neizvjesno, ne samo za njega već i za narod njegov, jer borio se protiv neprijatelja naroda svoga sa kojim je i on nestati trebao.